TENISKI LAKAT

C:\Users\NN\Desktop\thumbnail.png

DEFINICIJA

Kada se tetive s vanjske strane upale,postanu bolne i stvaraju tegobe ,najčešće je to posljedica preopterećenja.Unatoč imenu sportaši nisu jedini koji razvijaju ovo oboljene.Osobe koje imaju poslove čiji svakodnevni pokreti u laktu imaju veliku mogućnost da jednom u životu dožive tegobe vezane uz teniski lakat.Tegobe se događaju tamo gdje se tetive mišića podlaktice vežu na koštanu izbočinu sa vanjske strane lakta.

UZROK

Nastaje prilikom pretjeranog prenaprezanja lakta i mišića podlaktice.Ponavljajući pokreti i stres u tkivu mogu rezultirati cijelim nizom oštećenja tetiva koji pričvršćuju mišiće podlaktice za lakat.To je specifično za pojedine vrste sportova , kao tenis , ili kod specifičnih zanimanja kao vodoinstalateri,bravari,automehaničari i sl.

FAKTORI RIZIKA

Prema rezultatima istraživanja između 1 i 3 % odrasle populacije jednom u životu ima simptome lateralnog epikondilitisa. Lateralni se epikondilitis u više od 75% slučajeva javlja na dominantnoj ruci, dok se istovremena pojava simptoma na obje ruke samo iznimno susreće. Podjednako zahvaća osobe oba spola i to najčešće u dobi između 35 i 50 godina. Iako je znatno poznatiji po svom kolokvijalnom imenu teniski lakat (engl. tennis elbow), ipak ga češće susrećemo kao profesionalnu bolest ljudi koji tijekom radne aktivnosti ponavljano izvode iste kretnje i to kretnje prilikom kojih se ispruža šaka i/ili se podlaktica okreće tako da dlan gleda prema gore ili se pak te kretnje čine protiv otpora. Tako se primjerice lateralni epikondilitis često javlja u radnika na traci, daktilografa, zidara, postolara, ali i kirurga i zubara. U populaciji sportaša najčešće se javlja u tenisača, a nalazimo ga i u bacača koplja, mačevalaca i hokejaša.

SIMPTOMI

Osnovni simptom lateralnog epikondilitisa jest bol u području lateralnog epikondila lakta koja može biti od intenziteta blage boli nakon aktivnosti pa sve do stalne boli koja onemogućuje bilo kakvu aktivnost. Karakterističan simptom u bolesnika jest i smanjenje snage šake, tj. bolesnici se žale na pojavu snažne boli prilikom podizanja i vrlo lakog tereta kojeg drže u ruci primjerice pri podizanju šalice čaja ili kave, a žale se i na snažnu bol prilikom okretenja ključa u bravi što vrlo često uopće ne mogu niti učiniti. Osim toga, često navode da im i rukovanje izaziva pojavu boli u laktu.

KADA POSJETITI LIJEČNIKA

Ako Vam se simptomi i nakon odmora od desetak dana,te korištenja ledenih obloga nastave na nekoliko tjedana.

DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE

Iako se dijagnoza lateralnog epikondilitisa u biti postavlja samo na osnovi kliničkog pregleda, ipak od pomoći mogu biti radiološka i ultrazvučna dijagnostika. Iako se standardne rendgenske snimke lakta u prvome redu čine u cilju uočavanja nekih drugih oštećenja ili deformacija lakta, ipak se u petini slučajeva lateralnog epikondilitisa nađu promjene na snimkama i to kalcifikacije u području lateralnog epikondila koje govore u prilog lateralnog epikondilitisa. Ultrazvučnim pregledom može se uočiti žarišna hipoehogena područja unutar tetive ekstenzora koja je zadebljana, a oko koje se može naći i tragova izljeva. Magnetska rezonanca se rabi kada se sumnja i na neko drugo unutarzglobno oštećenje.

Prema rezultatima istraživanja najbolje rezultate daje liječenje koje se sastoji iz odmora, tj. prekida izvođenja provocirajućih aktivnosti, fizikalna terapija i provođenja vježbi istezanja i ekscentričnih vježbi jačanja muskulature ispružača šake i prstiju uz edukaciju bolesnika o potrebi promjene uobičajenog korištenja ruke tijekom svakodnevnih aktivnosti.

Usprkos svim opisanim mogućnostima neoperacijskog liječenja simptomi će ustrajati u približno 10% bolesnika pa je tada potrebno kirurško liječenje. Opisane su različite tehnike operacijskog liječenja lateralnog epikondilitisa, a u novije se vrijeme sve više predlaže artroskopija lakta. Razlog tome nalazi se u prednostima koje artroskopski zahvat ima pred klasičnim zahvatom.

Povratak radnim i sportskim aktivnostima

Vrijeme potrebno za povrat radnim i sportskim aktivnostima izrazito je individualno. Od najveće je važnosti istaknuti da prerani povratak aktivnostima može i pogoršati simptome. Osim toga, savjetuje se nošenje ortoze za sve zahtjevnije aktivnosti tijekom povratka punim radnim i sportskim aktivnostima. Nakon kirurškog liječenja povrat svakodnevnim radnim te sportskim aktivnostima ovisi i o primijenjenom načinu liječenja.Tako se primjerice izvješćuje o povratku nakon 66 dana u slučaju operacijskog zahvata otvorenom metodom, odnosno o povratku nakon samo 35 dana nakon artroskopskog zahvata.