SINDROM KARPALNOG TUNELA

C:\Users\NN\Desktop\sindrom karpalnog tunela.png

DEFINICIJA

Sindrom karpalnog tunela je stanje koje uzrokuje otečenost,trnce,bolove i druge simptome u ručnom zglobu i šaci.Uzrok bolesti je pritisak na živac koji prolazi karpalnim tunelom koji se nalazi u ručnom zglobu.Anatomija zgloba,zdravstveni problemi i ponavljajući pokreti mogu doprinjeti razvoju bolesti.

SIMPTOMI

Simptomi ovog oboljenja najčešće se razvijaju polako, te počinju sa prolaznim trnjenjem u prstima, najčešće tijekom noći, ili ujutro nakon spavanja, da bi se kasnije proširili na cijeli dan. Osim trnaca ili utrnutosti prstiju i cijele šake, može se razviti i otok palca ili svih prstiju, koji može ili ne mora biti praćen bolovima. Kasnije, razvija se i mišićna slabost, pa se registrira oslabljen stisak šake, koji moji pacijenti često primjete tek kada im počnu ispadati predmeti iz ruku, a najčešće jutarnja šalica kave. U uznapredovaloj fazi može doći do nemogućnosti stiska šake, te nemogućnosti hvatanja malih predmeta.

UZROCI

Uzroci razvoja sindroma karpalnog tunela mogu biti mnogi. Prije svega treba isključiti sistemska oboljenja kojima je sindrom karpalnog kanala samo simptom, poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa, traume, tumora ili ciste u tom području, nakupljanja vode u organizmu kao posljedica trudnoće ili menopauze. Nakon njihova isključivanja, najčešći uzrok je svakako preopterećenje tetiva u karpalnom kanalu specifičnim poslovima i sportovima koji uzrokuju njihovo skraćivanje, poput čišćenja, rada na tipkovnici, zidara, dizanja utega, bacačkih disciplina u atletici, ali i masera i fizioterapeuta, te nekih drugih.

FAKTORI RIZIKA

Bolest je povezana nizom faktora.Uključujući:

Anatomija ručnog zgloba.Prijelom ili iščašenje te artritis ručnog zgloba mogu uzrokovati bolest.Osobe sa manjim karpalnim tunelom imaju puno veće šanse za razvijanje bolesti.

Spol. Češće se javlja u žena.Vjerojatno zbog toga što je sam tunel puno manji kod ženskog spola.

Reumatoidni artritis.

Dijabetes.

Prekomjerna tjelesna težina.

Promjene u ravnoteži tjelesnih tekućina.Zadržavanje tekućine u tijelu može izazvati pritisak na živac.Najčešće za vrijeme trudnoće ili menopauze.

Radno mjesto.Sva ona zanimanja gdje se kontinuirano savijaju ručni zglobovi ili radi na vibracijskim aparatima.

DIJAGNOSTIKA

Dijagnostika sindroma karpalnog kanala poseban je problem. Naime, slične simptome može izazvati i pritisak na izlazišta živaca u vratnoj kralježnici, koje uzrokuju degenrativni ili drugi procesi u vratu. Nerijetko se u svojoj praksi susrećem i sa kombiniranim uzrocima, gdje trnjenje u ruci proizilazi kako iz pritiska na živce u vratu, tako i u samom karpalnom kanalu. Poradi svega toga, adekvatan specijalistički pregled je obavezan, uz koji može biti potrebno učiniti i tzv EMNG, kako bi se utvrdio točan stupanj oštećenja živca.

Treba reći da je sindrom karpalnog kanala oboljenje koje se gotovo bez iznimaka pojavljuje samo kod odraslih. Tri puta češće pogađa žene, a pretpostavlja se da je tomu razlog uži kanal u žena, no u muškaraca. Obično pogađa obije šake, ali su simptomi jači u dominantnoj (desnoj u dešnjaka, lijevoj u ljevaka).

LIJEČENJE

OsnovA neoperativnog liječenja svakako je fizioterapija.

U svih sindroma krpalnog kanala koji traju više od nekoliko dana ili tjedana jasno se vidi ograničenje kretnji u šaci, što govori u prilog skraćenju tetiva koje prolaze zajedno sa živcem medijanusom kroz karpalni kanal. U tom smislu fizioterapija ima dva osnova cilja. Prvi je smiriti simptome, dok je drugi poboljšati fleksibilnost šake i istezljivost skraćenih tetiva. U tu svrhu danas se primjenjuje kompleksni fizioterapijski pristup koji uključuje elektroterapiju, elektrostimulaciju, zatim ultrazvučno liječenje, pulsnu magnetoterapiju, te posebice laser poradi njegovog biostimulacijskog učinka. Sve to neizostavno mora biti popraćeno sa kompleksom vježbi istezanja koje se moraju činiti uporno i redovito.U kućnoj režiji moguće je raditi u samom početku hladne kupke, koje će pomoći da se bolovi i trnjenje, a napose otok smanje. U kasnijoj fazi liječenja, a u zavisnosti od stanja, hladne se procedure zamjenjuju toplim ili izmjeničnim toplo-hladnim, također kombiniranima sa vježbama istezanja. Po smirivanju primarnih simptoma i nakon poboljšanja fleksibilnosti šake, valja krenuti u posljednji korak, te uključiti vježbe za jačanje oslabljenih mišića šake i podlaktice, koje je u pravilu potrebno redovito činiti duži vremenski period po smirivanju simptoma. Valja reći da u kroničnih sindroma karpalnog tunela liječenje traje više tjedana, pa i mjeseci prije minimaliziranja simptoma, ili njihovog uklanjanja. Strpljenje i upornost pacijenta najvažnija je karika u liječenju.

Mora se priznati da u određenom manjem postotku, fizioterapija i lijekovi ne donesu adekvatno poboljšanje. Tada je vrijeme za razmišljanje o operativnom liječenju. U ovom se slučaju operativni zahvat sastoji u presijecanju ligamenta koji čini svod karpalnog kanala, te se može izvesti otvorenom operacijom ili artroskopom. Iako se simptomi mogu izgubiti odmah po opretivnom zahvatu, oporavak u pravilu traje više mjeseci. Osim rijetkih komplikacija, moguć je i trajni gubitak snage u šaci poradi gubitka potpore presječenog ligamenta. Iako nije pravilo, isto je tako moguć povratak dijela ili svih simptoma i poslije učinjenog operativnog zahvata. Zbog svega toga operacija je zaista posljednja opcija u liječenju sindroma karpalnog kanala i to tek onda kada fizioterapija i lijekovi nisu učinili ništa niti nakon 6 mjesci upornih pokušaja.