OZLJEDE TETIVA

C:\Users\NN\Desktop\thumbnail.png

Bavljenje sportom u današnjem razumijevanju ima puno dobrobiti za naš organizam. Pozitivni učinci bavljenja sportom nadmašuju negativne, ne smijemo zanemariti ni zdravstveni rizik kojem su sportaši izloženi prilikom bavljenja bilo kojom vrstom sportske aktivnosti.

Kad se govori o negativnim posljedicama treninga i sporta na zdravlje. Ta vjerojatnost se, naravno, povećava ukoliko u sportsku aktivnost ulazite nedovoljno pripremljeni te istu ne prilagodite svojim mogućnostima.Izuzetno bitno je prije svake fizičke aktivnosti provesti adekvatno zagrijavanje I pripremiti tetive na dodatna opterećenja.

ANATOMIJA

Anatomski gledano tetive I ligament su različite structure u organizmu. Dok tetive spajaju mišiće sa kostima, ligamenti povezuju kosti. Međutim simptomi i kod jedne i kod druge ozljede su slični stoga ih je vrlo teško razlikovati.

I tetive i ligamenti sastavljeni su od vezivnog tkiva tj. kolagenih vlakana. Međutim, ono po čemu se razlikuju je način formacije kolagenih vlakana. U tetivama, vlakna su postavljena paralelno, dopuštajući više elastičnosti koja omogućuje mišiću kretanje, tj. njegovo istezanje i skraćivanje, te ih to čini više pogodnima za spajanje mišića na kost. Vlakna u ligamentima su iskrižana s ciljem čvrstoće ligamenta te stabilizacije kostiju u zglobovima.

Raspon ozljeda kreće se od blagih, kao što su iščašenja i istegnuća pa do onih ozbiljnih u kojima je potrebna hospitalizacija. Ozljede se generalno mogu svrstati u ozljede preopterećenja ( “sindromi prenaprezanja”) i akutne ozljede.

Uzroci akutnih ozljeda su uglavnom trzajni pokreti prilikom skokova, doskoka i općenito svakog drugog naglog ubrzavanja ili zaustavljanja ili prilikom naglih promjena promjene pravca. Ovako nastale ozljede nazivamo istegnuća ili distenzije.

Šteta nastaje kada vlakna postanu rastrgana, a težina ozljede ovisi o tome u kojoj su mjeri rastrgana i kakva se bol doživljava kao rezultat te ozljede. Zbog nedostatka dotoka krvi u tkiva, rupture ponekad postaju trajno oštećenje koje može završiti i njihovim uklanjanjem. Isto tako, ako je ligament istegnut više nego što može podnijeti, postoji mogućnost da se nikada neće moći vratiti u prvobitno stanje.

Postoji i stara podjela, koja dijeli ovakve ozljede na I., II. i III. stupanj. U prvom stupnju došlo je do istegnuća mišićnog ili tetivnog tkiva uz eventualno manji broj vlakana kojima je potpuno prekinut kontinuitet, u drugom stupnju dolazi do djelomične (parcijalne) rupture (značajan dio mišićnih ili tetivnih vlakana su prekinutog kontinuiteta), dok je u trećem stupnju najveći dio vlakana prekinutog kontinuiteta (ruptura mišića ili tetive).

Kako bi izbjegli bilo koju od navedenih ozljeda, izuzetno je važno što više pažnje posvetiti prevenciji. No prevencija sportskih ozljeda danas nije nimalo jednostavna, naročito u profesionalnom sportu, gdje zahtjevi na organizam sportaša uvelike nadmašuju fizičke kapacitete ljudskog organizma.