DEGENERATIVNE PROMJENE KRALJEŽNICE

C:\Users\NN\Desktop\thumbnail.png

DEFINICIJA

Degenerativne promjene kralježnice pogađaju najprije kralješke i intervertebralne diskove.Diskovi su poput amortizera ugrađeni između dva kralješka.Pomažu kralježnici da ostane fleksibilna,savitljiva i pokretna.S godinama se diskovi i kralješci „troše“,mijenjaju,oštećuju ili pucaju što dovodi sve do razvijanja degerativnih bolesti.

ANATOMIJA

Kralježnica je naš potporni stup kojeg čine 33 (34) kralješka. Osim omogućavanja uspravnog stava, ima i važnu zaštitnu ulogu ,pogotovo vezano uz živčane strukture. Osnovna funkcionalna jedinica kralježnice jest vertebralni dinamički segment (dva susjedna kralješka sa svim pripadajućim “veznim” strukturama – intervertebralnim diskusom, fasetnim zglobovima, ligamentima, mišićima, mišićnim fascijama). Promjena bilo koje od ovih strukutra u konačnici dovodi do poremećenih biomehaničkih odnosa i manjih ili većih promjena na svim ostalim sastavnicama dotičnog segmenta kralježnice. U uznapredovalim slučajevima nastaje značajno suženje spinalnog kanala i/ili intervertebralnih otvora sa posljedičnim jasnim neurološkim ispadima.

SIMPTOMI

-osobe sa ovakvim promjenama najčešće će osjetiti oštru ili stalnu bol u kralježnici koja se može širiti prema rukama,nogama ili prsištu.Točni simptomi će ovisiti o mjestu oštećenja.Kada se pojavnost smetnji podudara s mjestom njihova nastanka, govorimo o vertebralnim sindromima. Tipična bol u vratu i križobolju (cervikalni i lumbosakralni sindrom) smatramo vertebralnim sindromima. Vertebrogeni sindromi podrazumijevaju pojavu smetnji na udaljenom mjestu od njihova ishodišta.  Zbog prenesene boli, ona se može osjetiti u dijelu cervikalne kralježnice i može dovesti do pojave boli i osjetnih smetnji u nadlaktici ili cijeloj ruci (cervikobrahijalni sindrom). Ukoliko je promjenama zahvaćen gornji dio cervikalne kralježnice, može doći do razvoja glavobolje, omaglica, osjećaja nestabilnost, zujanja u ušima, a ponekad i smetnji vida (cervikocefalni sindrom). Promjene bilo koje strukture vertebralnih  dinamičkih segmenata lumbalne kralježnice mogu se očitovati bolovima i osjetnim smetnjama duž natkoljenica. Ukoliko zbog uznapredovalih strukturnih promjena dođe do stvarne (fizičke) kompresije živčanih struktura kralježnice (spinalni korijenovi – najčešće, kauda ekvina, medula spinalis) razvit će se također vertebrogene smetnje, ali s drugačijom kliničkom prezentacijom.

Ako se križobolja prvi put javi u mlađoj, adolesentnoj dobi, treba isključiti tzv. upalnu križobolju. Za razliku od jednostavne, mehaničke križobolje karakterizirana je noćnim i ranojutarnjim bolovima, dugotrajnom jutarnjom zakočenošću koja popušta razgibavanjem, a pogoršava se mirovanjem. Ona je jedan od vodećih kliničkih znakova skupine upalnih reumatskih bolesti koje nazivamo seronegativnim spondiloartritisima, čiji je tipični predstavnik ankilozantni spondilitis. Ove bolesti zahtijevaju drugačiji  dijagnostički i terapijski pristup, pa je je dobra osobna i obiteljska anamneza  u ovoj skupini bolesnika neobično važna. S druge strane, ako se vertebralne i vertebrogene smetnje pojave u starijoj životnoj dobi, treba u prvom redu isključiti mogući novonastali osteoporotični prijelom, infekcije te razne zloćudne bolesti koje najčešće sekundarno mogu zahvatiti i kralježnicu.

DIJAGNOSTIKA

Osnova dijagnoze jest dobra anamneza i klinički pregled. Kod bolesnika u životnoj dobi 20 – 55 godina, sa simptomima tipične mehaničke bolnosti u određenom segmentu kralježnice, dodatna obrada služi prvenstveno u diferencijalno dijagnostičke svrhe. Opće stanje načelno nije poremećeno, nema poremećaja drugih organskih sustava. Osnovni laboratorijski nalazi trebali bi biti uredni, a degenerativne promjene koje verificiramo na klasičnom rentgenogramu kralježnice ne moraju biti u korelaciji sa smetnjama. Ukoliko postoji sumnja na neuralnu kompromitaciju, potrebno je proširiti  radiološku obradu (CT ili MR), a u manjem broju slučajeva učiniti i elektromioneurografiju (EMNG). Ona nam može pomoći u procjeni težine i starosti radikularnog oštećenja te isključenju druge patologije (oštećenje pleksusa, perifernih živaca; miopatije). Pretragu nema smisla raditi unutar 20 dana od nastanka smetnji (lažno negativan nalaz), osim ako se ne izvodi na samim paraspinalnim mišićima (rijetko).

Razne bolesti drugih organa i organskih sustava mogu se prezentirati bolovima u kralježnici (fenomen prenesene boli). U diferencijalnoj dijagnozi vratobolje treba isključiti bolesti ramenog obruča, neurološke bolesti (spinalne amiotrofije, siringomijeliju, mišićne distrofije, periferne neuropatije itd.). Ovisno o anamnestičkim podacima, treba razmišljati i o kardijalnoj patologiji, patologiji vrška pluća, jednjaka i mnogim drugim bolestima. O patologiji urogenitalnog sustava, crijeva, abdominalne aorte te raznim neurološkim bolestima svakako trebamo razmišljati u diferencijalnoj dijagnozi križobolje.

LIJEČENJE

Iznimno je bitna edukacija bolesnika, primjenu raznih modaliteta terapija te primjenu ortopedskih pomagala koja smanjuju bolnost i olakšavaju kretanje. Edukacija bolesnika o promjeni životnih navika i ergonomskim prilagodbama u aktivnostima dnevnog života neobično je važna. Treba izjegavati dugotrajna statička opterećenja, rad u pognutom položaju, vožnju automobilom na duljim relacijama bez stanke i mnoge druge slične opterećujuće položaje. Dizanje tereta moramo raditi iz čučečeg položaja, sa uspravnom kalježnicom. Načelno, teret ne bi smio biti teži od desetine naše tjelesne mase, a treba ga razdijeliti i nositi objema rukama.

Najmodernije svjetske metode fizikalne terapije možete naći u Aura centru.U liječenju koristimo magnetoterapiju,elektroterapiju,laser,uzv i ostale metode koje služe brzom uklanjanju simptoma. Medicinska gimnastika je kruna svih procedura i naš primarni cilj jest educirati bolesnika o pravilnom izvođenju vježbi, s ciljem i naglaskom   redovitog i dugoročnog provođenja istih u kućnim uvjetima. Program i intenzitet vježbi mora se odrediti individualno, ovisno o kliničkoj slici, dobi i zanimanju bolesnika.

Potporno rasteretni steznici (ortoze) su rezervirane za mali broj bolesnika i vrijeme nošenja treba biti ograničeno. Najčešće primjenjivani lijekovi su nesteroidni antireumatici (NSAR) zbog svog dokazanog analgetskog i protuupalnog djelovanja.

Kirurško zbrinjavanje, kako je ranije navedeno, nužno je ukoliko postoji jasan i funkcionalno ugrožavajući neurološki ispad. Na kraju treba naglasiti da bolesnik mora biti aktivan sudionik u liječenju i suodgovoran za ishod.